Sveti Vinko, kao i njegov nebeski kolega Martin, ni slutiti nisu mogli kako će se u Brodu ustoličiti visoka intelektualna udruga ljubitelja vina i štovatelja vinskih kapljica. Zapravo sve je bilo jednostavno, da jednostavnije ne može biti. Iz nebeskog rakursa dobro je vidljivo kako se u poddiljskom gradu na Savi vino posebno štuje. Dio je to tradicije u kojoj su generacije vinoljubaca i vinopilaca ostavile najdublji trag. Na tom tragu, gdje vinske mušice igraju taraban, i neslućenim uličnim bitkama štovatelja vina s rakijoljupcima i, u zadnje vrijeme, s pivopilcima, došlo je do velike pomirbe. Pomirili su se crni i bijeli. Kompromis nije napravljen, odlučno i s puno enoloških argumenata, pobijedili su bijeli. Mediteran je stavljen u ropotarnicu a bijelo vino je definitivno postalo kultno u Brodu i okolici. Crni su izgubili, to je već povijesna činjenica.
Na krilima uspjeha i velike pobjede «bijelih» valjalo je napraviti reda u redovima vinskih ovisnika. Na vinski stol su se stavile sve opcije kontroliranog i, najčešće, nepromišljenog ispijanja vinskih kapljica. Ma koliko taj zadatak izgledao lagano, stvarnost je dijametralno drugačija. Utvrđeno je, i to nedvojbeno, kako je uživanje u vinu, odabir vina, miješanje vina s mineralnom vodom, izbor vina u prigodama i optimalna temperatura, šarena kategorija s kojom se treba uhvatiti u koštac. Valjalo je zasukati rukave i uz vino promišljati o novom pristupu konzumiranja vina. Dakako, a što je neminovno, na vidjelo su došli i problemi vinogradarskih sorti grožđa a posebno podrumarsko neznanje samozatajnih vinogradara. Bačve nisu izuzete. Utvrđeno je kako na brodskom području dobar dio vinogradara u svojim podrumima ima sudovne bačve koje, definitivno, odbijaju istinske vinoljupce za ozbiljniji pristup božanstvenom ugođaju. Ipak, vrijeme je učinilo svoje. Na tragu velike pobjede i sistematizacije vinske problematike, pala je ideja da se osnuje Visoka vinska akademija. Kako to obično biva, što povijest dokazuje, da slabi učenici postaju znanstveni genijalci, tako je i u Brodu ideju oko akademskog pristupa iznjedrio čovjek koji je poslije odsluženja JNA prvi puta kušao vino. Prof. Tomislav Lukić iz bosanskobrodskog naselja Tulek, nesretnik koji je prvi grozd vidio kada je markirao sa sata matematike u brodskoj gimnaziji i koji je, da utuče vrijeme, slučajno došao na tržnicu i po prvi put se susreo s bobom grožđa. Iako s nelagodom, znajući Tominu vinsku tradiciju, ideja je prihvaćena i točak povijesti se počeo okretati…